​Tužba za utvrđivanje 
očinstva

U ovoj vrsti parničnog postupka za utvrđivanje očinstva, tužilac tužbenim zahtevom traži utvrđivanje postojanja roditeljskog odnosa sa detetom.
Pravila za utvrđivanje očinstva propisana su Porodičnim zakonom.

Koji sud je nadležan za vođenje spora?

Uvek je stvarno nadležan osnovni sud u prvom stepenu, dok je po žalbi nadležan viši sud. Kada je u pitanju mesna nadležnost sudova, ona se određuje prema prebivalištu tuženog, dok kada je tužilac dete ono može birati da li će mesno nadležan biti sud njegovog prebivališta ili sud prebivališta tuženog.

Aktivno legitimisana lica i rokovi za podnošenje tužbe

Za podnošenje ove tužbe aktivno su legitimisani: dete, majka deteta i muškarac koji tvrdi da je prirodni otac deteta kao i muškarac koga majka smatra prirodnim ocem deteta. Važno je napomenuti da presuda doneta po osnovu ovog postupka ima pravno dejstvo erga omnes (prema svima). Dakle, ukoliko je tužbu pokrenuo muškarac koji smatra da je otac deteta, ukoliko sud utvrdi da je tužilac uspeo u sporu, takva odluka imaće statusni uticaj prema svima (majci, detetu), zbog toga Porodični zakon predviđa da su sva ova lica nužni i materijalni suparničari.

Rokovi za podnošenje tužbe zavise od lica koje započinje postupak. 
1. Ukoliko tužbu podnosi dete, tada je rok za podnošenje tužbe neograničen;
2. Ukoliko tužbu podnosi majka, ona to mora učiniti u subjektivnom roku od godinu dana od dana kada je saznala za činjenicu da muškarac koga smatra ocem nije priznao očinstvo, a u okviru objektivnog roka od deset godina;
3. Ukoliko tužbu podnosi muškarac koji sebe smatra ocem deteta, on to mora učiniti u subjektivnom roku od godinu dana od dana saznanja za činjenicu da se sa njegovim priznavanjem očinstva nije saglasila majka, a u okviru objektivnog roka od 10 godina.

Objektivni rok se računa od dana rođenja deteta.


Pretpostavke za dopuštenost tužbe

Naš Porodični zakon taksativno nabraja slučajeve u kojima podnošenje tužbe nije dozvoljeno:
1. U slučaju muškarca koji je darovao semenu ćeliju (slučaj kada je dete začeto uz biomedicinsku pomoć darovanom semenom ćelijom);
2. Ako je očinstvo utvrđeno pravnosnažnom sudskom odlukom;
3. Nije dopušteno podnošenje tužbe onim licima koja su se saglasila sa priznanjem očinstva (takva lica mogu da pokrenu spor za poništavanje izjave o saglasnosti sa priznanjem očinstva)
4. Ukoliko je muž majke dao pismeni pristanak za postupak oplođenja, on će se smatrati ocem deteta i protiv njega se ne može pokretati postupak za osporavanje očinstva, a samim tim ni utvrđivanja očinstva.

Dokazivanje u postupku

U postupcima za priznavanje ili osporavanje očinstva ili materinstva važi istražno dokazno načelo. To znači da sud može da ispituje i činjenice koje među strankama nisu sporne ukoliko nađe da je to potrebno. Takođe pravilo je da se u ovoj vrsti sporova obavezno sprovodi dokazni postupak veštačenjem. Veštačenje će se najčešće sprovesti metodom DNK analize ali i antropo-genetskim veštačenjem i dr. Donošenje odluke bez sprovedenog veštačenja predstavlja bitnu povredu pravila parničnog postupka, takođe izbegavanje tuženog da se podvrgne DNK analizi predstavlja sprečavanje izvođenja dokaza.​
sud

©