​Obaveza svedočenja u krivičnom postupku​Dužnost svedočenja je pravna, ali i moralna obaveza. Svako lice koje se poziva kao svedok dužno je da svedoči, osim ako je reč o licu koje ne sme svedočiti o određenim pitanjima, ili ako je svedok po zakonu oslobođen obaveze svedočenja (s tim da može da svedoči ako to hoće).

Pored obaveze svedočenja posebno je propisana i obaveza odazivanja na poziv za svedočenje. Lice koje je uredno pozvano a koje ne dođe i izostanak ne opravda, može biti prinudno dovedeno ili kažnjeno od strane suda sa do 100.000 dinara, odnosno sa do 150.000 dinara, ako odbija da svedoči. Kazna od 100.000 dinara je predviđena i za svedoka koji se bez odobrenja udalji sa mesta gde treba da bude ispitan.

O žalbi protiv rešenja kojim je izrečena ova kazna odlučuje sudsko veće, s tim da žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Od obaveze svedočenja pred sudom u krivičnom postupku treba razlikovati informativni razgovor sa policijom ili tužiocem u predistražnom postupku. Za razliku od svedočenja pred sudom, pružanje obaveštenja u ovoj fazi postupka je dobrovoljnog karaktera i nema dokazni značaj.

Isključenje od obaveze svedočenja

Sud će sprečiti svedočenje ako bi se njime povredila dužnost čuvanja tajnog podatka ili dužnost čuvanja profesionalne tajne.

U prvom slučaju svedočenje se može dozvoliti tek kada nadležni organ opozove tajnost podatka ili oslobodi svedoka ove dužnosti, a u drugom ako je dužnost čuvanja profesionalne tajne uklonjena propisom ili izjavom lica u čiju je korist ustanovljena.

Isključen od dužnosti svedočenja je i branilac okrivljenog, o onome što mu je okrivljeni poverio kao braniocu.

Izuzetno, na predlog okrivljenog ili njegovog branioca sud ipak može odlučiti da ispita lice koje je isključeno od dužnosti svedočenja.

Lica koja mogu odbiti svedočenje

Dužnost svedočenja nema osoba sa kojom okrivljeni živi u braku, vanbračnoj ili drugoj trajnoj zajednici, srodnik okrivljenog po krvi u pravoj liniji, u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, srodnik po tazbini do drugog stepena zaključno, i usvojenik i usvojitelj okrivljenog.

Sud je dužan da ova lica, pre ispitivanja ili čim sazna za odnos prema okrivljenom, upozori da ne moraju da svedoče, i upozorenje i odgovor se unose u zapisnik.

Osim ako to sam okrivljeni ne zahteva, maloletno lice koje, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost, nije sposobno da shvati značaj prava da je oslobođeno od dužnosti svedočenja, ne može se ispitati kao svedok.

Dužnost da se govori istina

Davanje lažnog iskaza pred sudom predstavlja krivično delo, i na to će svedok biti upozoren. Svedok će prethodno biti opomenuti da je dužan da govori istinu i da ne sme ništa da prećuti.

Svedok će se takođe upozoriti da je dužan da obavesti sud o promeni adrese prebivališta ili boravišta.

Svedok će se upozoriti i da nije dužan da odgovori na određeno pitanje ako je verovatno da bi time izložio sebe ili neko od gore navedenih lica teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju. Ovo upozorenje će se uneti u zapisnik.

​Svedočenje na kome se ne može zasnivati sudska odluka

Ako je svedok ispitan o pitanjima po kojima je isključena obaveza svedočenja ili ako lice koje je oslobođeno od dužnosti svedočenja nije na to upozoreno ili se nije izričito odreklo tog prava, ili ako upozorenje i odricanje nije ubeleženo u zapisnik, na iskazu svedoka ne može se zasnivati sudska odluka.

Isto važi i za iskaz koji je dobijen usled mučenja, nečovečnog i ponižavajućeg postupanja, sile, pretnje, prinude, obmane, medicinskih zahvata i drugih sredstava kojima se utiče na slobodu volje, ili kojima se iznuđuje priznanje ili druga izjava.

sud

©