Krivična prijava

Krivična prijava je pisani ili usmeni akt kojim se javni tužilac obaveštava da je izvršeno krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti, odnosno da postoje činjenice koje ukazuju da je ono izvršeno.

Po prijemu krivične prijave pokreće se pretkrivični postupak, u kojem javni tužilac samostalno ili uz pomoć policije utvrđuje da li takvo krivično delo zaista postoji, ko ga je izvršio i da li postoji osnov za optuženje.  

U krivičnoj prijavi je potrebno navesti činjenice koje ukazuju da je prekršen Krivični ili drugi zakon kojim su propisana krivična dela. Dokaze koji to potkrepljuju treba u prijavi posebno popisati i podneti kao prilog.

Od podnosioca prijave se ne zahteva da pravno kvalifikuje krivično delo – nije neophodno tačno navesti o kom krivičnom delu je reč.

Podnosilac krivične prijave se može potpisati ali na to nije obavezan.

Krivičnu prijavu tužiocu mogu podneti svi državni organi, pravna ili fizička lica.

Podnošenje krivične prijave

Građanin koji prisustvuje krivičnom delu svakako treba o tome prvo da obavesti policiju budući da je ona opremljena da reaguje bez odlaganja, i u takvim slučajevima ona će tužiocu podneti krivičnu prijavu radi otkrivanja svih okolnosti dela i gonjenja njegovog izvršioca.

Prijavu koja se direktno upućuje javnom tužiocu treba podneti nadležnom javnom tužiocu, što je po pravilu tužilac sa područja na kojem je krivično delo izvršeno ili pokušano. Ukoliko na ovaj način ne može da se odredi koji je tužilac nadležan, koriste se drugi kriterijumi, poput prebivališta ili boravišta osobe za koju se smatra da je počinilo krivično delo.

Tužilaštva se nalaze u zgradama odgovarajućih sudova tako da je to adresa na koju treba uputiti krivičnu prijavu.

Krivična prijava se isto tako može podneti i policiji, sudu ili nenadležnom javnom tužiocu pošto su oni u obavezi da je odmah proslede nadležnom javnom tužiocu.

Obaveza podnošenja krivične prijave

Dok su službena lica poput policajca ili inspektora obavezna pod pretnjom kazne da podnesu krivičnu prijavu za dela koja se gone po službenoj dužnosti, svi ostali će snositi zakonske posledice samo u slučajevima neprijavljivanja najtežih povreda Krivičnog zakonika, što su dela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od trideset do četrdeset godina.  

Svaki građanin je obavezan da prijavi i pripremanje krivičnog dela koje još nije izvršeno, ako ono bude pokušano ili izvršeno, a prijavljivanjem ga je bilo moguće sprečiti. Ova obaveza se odnosi na sva krivična dela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od pet ili više godina.

U oba slučaja propuštanje da se podnese krivična prijava predstavlja zasebno krivično delo – neprijavljivanje krivičnog dela i učinioca, odnosno neprijavljivanje pripremanja krivičnog dela.

Lažno prijavljivanje

Zabranjeno je podnošenje krivične prijave za delo za koje njen podnosilac zna da nije izvršeno, protiv osobe za koju zna da ga nije izvršila, ili lažno prijavljivanje samog sebe. Podnošenje ovakvih krivičnih prijava predstavlja posebno krivično delo, i za njega se može izreći novčana kazna ili kazna zatvorom u trajanju od tri meseca do tri godine.

​Postupanje javnog tužioca po prijemu krivične prijave

U zavisnosti od saznanja koja poseduje i dokaza koji su priloženi uz krivičnu prijavu, javni tužilac može:

- sam ili uz pomoć policije prikupiti potrebne podatke, pozvati građane ili zahtevati od državnih i drugih organa i pravnih lica da mu pruže potrebna obaveštenja;

- pokrenuti istragu protiv određene osobe ili nepoznatog uč​inioca radi prikupljanja dokaza i korisnih podataka;

- odmah podići optužnicu ili optužni predlog ako prikupljeni podaci o krivičnom delu i učiniocu pružaju dovoljno osnova;

- izuzetno, odložiti ili odustati od gonjenja iz razloga pravičnosti (načelo oportuniteta);​

- odbaciti krivičnu prijavu ako se prijavljeno delo ne goni po službenoj dužnosti, ako je nastupila zastarelost ili je delo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje trajno isključuju gonjenje, i ako ne postoje činjenice da je učinjeno krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti.

sud

©